^^^^

Sjedala sam na podu društvene šarajući po mojim već skoro neprepoznatljivim plavim starkama. U sljedećem trenutku sam ležala šarajući po podu i brišući napisano štapićem. Pokraj mene je spavala Ellie a Amy je pokušavala zadnjih sat vremena utješiti Vanju da ne plače.

Iskreno suosjećala sam se s njom, nije mala stvar kad napišeš članak za novine u kojem je svaka druga rečenica iz razgovora koji si vodila sa dečkom koji te zavodio svakakvim neprimjerenim načinima, dobra stvar je bila ta što novine još nisu bile tiskane osim oglednog primjerka kojeg sam posudila iz redakcije.

„Idemo.“ , rekla sam konačno kad je i zadnji Ravenclaw ušao u društvenu i pošao spavati.
„Emily...To je zabranjeno jel da?“, pitala je Ellie premišljajući se.
„Ellie, bili bilo zabranjeno da u školskim novinama pišu tvoji razgovori s tvojim dečkom?“
„Imate pravo..a i bit će zabavno.“
"Tim mi nije dečko!!"
"Štagod." nasmijala se Ellie

Ellie krši pravila...Svašta ću se nagledati ove godine, zaključila sam dok smo izlazile iz društvene u 00:39. Nekako je Hogwarts bio drugačiji noću, hmm nikad prije nisam izlazila iz Društvene u zabranjeno vrijeme ali mi se sad kad sam to učinila činilo posve normalno, možda su ipak u pravu svi oni koju si uvijek govorili da sam trebala završiti u Slytherinima a sad mi se sve više činilo da je klobuk bio meni onako dugo na glavi jer je razmišljao jesam li pametnije ili zločestija.

„Evo...kako ćemo to sa promijeniti?“ , pitala je Vanja kad smo došli do stroja za tiskanje.


Sljedeće jutro nisam se htjela probuditi, točnije nisam mogla.Vanessa koja je lijepo sinoć odspavala dok sam se ja mučila sa strojem za tiskanje budila me deset minuta. Ipak znala sam da je ona samo dobra i da ne želi da zakasnim na doručak ali ipak...

„Što je bilo?“ , pitala sam kad sam deset minuta nakon što me Vanessa probudila bila u Velikoj dvorani za doručkom.
„Sad će dijeliti novine.“
„Vanja, popravili smo ono što si napisla.“, uvjeravala ju je Ellie
„Znate malo mi je teško povjerovati u to.“, nasmijala se.
„Zašto što je bilo čudno?“

Flashback

Ellie, Amy Vanja i ja kružile smo oko stroja za tiskanje kao strvinari oko sljedeće žrtve. Nijedna od nas nije htjela priznati ali nismo imale pojma kako ova stvar radi.

„Budući da ne znamo promijeniti tekst...možemo pokvariti ovo?“, predložila je Amy
„Ne..Možda se moj članak sačuva...Emily ti si iz bezjačkog naselja ovo sliči na kompjuter.“
„Istina,upalit ću ga.“

Uspjela sam, upalila sam , našla Vanjin članak, bilo je lako kao da radim u wordu. Sad je samo Vanja trebala napisati točni tekst.

„Imamo mali problem.“
„Koji?“
„Ja se ne sjećam što sam namjeravala napisati.“, priznala je.
„Dobro ,dobro improvizirat ćemo.“

End of flashback


Hodala sam uz stepenice kao i prošlu večer čitajući ovaj put koliko toliko pravilnu verziju Freaky Hogwartsa. Dugo sam ostala u tutor centru počeli su prvi testovi i svi su odjednom osjećali potrebu da uče, imala sam 6 učenika i tek u 11 i 5 po satu u tutor centru sam konačno otišla.

Išla sam instinktivno stepenicama ne gledajući ih i nisam se sjetila treće stepenice koje nema na stubištu, zapela sam i pala.Vrisnula sam i sjela na stepenice spustivši novine na pod. Pogledala sam članak koji me bolio...ništa divno. Ustala sam i namjeravala sam skakučući otići u društvenu ali nekakva ledeno crvena tekućina na stepenicama mi je zaokupila pozornost...Zaleđena krv??

Prestrašila sam se, točnije prenerazila kad sam ispred sebe vidjela Tima i Daltona kako igraju bezbrižno šah dok je krevet u kojem je ležao moj brat prazan. Nisam mogla vjeruvati.

„Tim? Dalton?“ , pitala sam zbunjeno
„Ah ti si...Sigurno se pitaš što radimo ovdje kad Alex više nije s nama.“
„Sad kad Alex više nije s nama? Što bi to trebalo značiti?“, pitala sam pretpostavljajući najgore.
„Poslali su ga u sobu prije deset minuta a mi smo odlučili ostati dok ne završimo partiju. “

Počela sam se smijati. To je bio neki smijeh olakšanja jer jeza koja me preplavila kad je Tim rekao da Alex više nije s nama...pretpostavila sam da je...mrtav... Ali naravno nikad mi ne bi palo na pamet da su oni toliko bezobzirni i bez imalo suosjećanja da će ostati igrati šah među bolesnicima...Nisam se mogla prestati smijati. Obadvoje su me čudno gledali.

„Molim vas idemo.“ , rekla sam između napadaja smijeha

„Ne mogu vjerovati..Koji čudaci.“ , smijala se Ellie u spavaonici kad sam njoj, Amy i Alice prepričavala današnje događaje.
„Aha...ali su zgodni.“
„Da Amy, ti si vjerojatno bila sa svima njima.“, nasmijala sam se.
„Nope....ali bila sam s tvojim bratom.“, rekla je ponosno.
„Daj nemoj molim te!“, viknula sam i pogodila ju jastukom.


Sjedala sam s Timom i Alice na tribinama gledajući Gryffindorsku ekipu kako trenira. Nikad nisam voljela metloboj ali Alice koja je bila jedna od kolumnistica Freaky Hogwarsta , školskih novina , imala je zadatak da sad prije početka sezone malo ispitati utreniranost momčadi. Aha, gledala je dečke uz ispriku da je ovo za novine..haha.

„Tim, zašto ti nisu u ekipi?“
„Zato jer ne volim metloboj.“, odgovorio je.
„Ne voli metloboj..hehe, sigurno. Izbacili su ga.“ , nasmijala sam se .
„Dobro dobro priznajem.“, smijao se i on podignuvši ruke u obrani.

Alice je nastavila pisati ne obazirući se više na mene i Tima,. Čitala sam joj preko ramena što je pisala, ona je stvarno bila nadarena za novinarstvo i imala je zanimljiv stil pisanja, barem se meni sviđao. I stvarno je zapažala sitnice, počela sam se smijati kad sam pročitala komentar za Daltona,izgleda kao da leti, ali u biti svi ostali lete oko njega.

„Baš si zločesta.“, nasmijao se Tim
„Jap, ja sam naughty girl.“, prihvatila je Alice
„O da trebalo bi te po guzi.“
„O moj Bože Tim.“, viknula sam lupivši ga i odskočivši od njega.


Hodala sam prema društvenoj držeći u ruci još neobjavljeni primjerak Freaky Hogwartsa. Putem sam čitala članak koji je jučer popodne napisala Alice, bio je ..pa prilično čudan.
Odjednom sam se počela smijati i jedva sam pravilno izgovorila lozinku. U društvenoj nije bilo puno ljudi ali bile su Ellie, Alice i Amy. Došla sam do njih bez riječi spustivši ogledni primjerak novina na stol.

„Što?“, pitala je Alice zbunjeno.
„Pročitaj.“, bilo je sve što sam joj rekla., „Naglas.“
„U Hogwartsu postoje četiri domske metlobojske ekipe. Ne ne možeš me šlatati dok je Emily tu glupane. Ravenclaw, Gryffindor, Hufflepuf i Slytherin. Moj zadatak bio je da , Tim diži se s mene....O MOJ BOŽE!!“ vrisnula je Alice nakon tri rečenice.

Amy, Ellie i ja nismo se mogle prestati smijeti a Alice je samo zacvilila od užasa.

„Ej smiri se popravit ćemo to.“
„Kako?“

Tutor centar bio je na petom katu, bila je to ne baš velik narančasta prostorija s pogledom na perivoj. Moj kauč bio je ispred prozora. Došla sam u prostoriju kao jedna od zadnjih, za mojim stolom sjedila je Evan nervozno se vrpoljeći na kauču čudno pogledavajući ostatak prostorije.

„Prevesela prostorija za tebe?“ , pozdravila sam prijateljicu.
„Da tko im je bio dekorator..ja bi ovo bolje uredila.“
„A da a kako?“, nasmijala sam.
„Ej zbunjuješ me...tu sam da mi kažeš što je ono bilo u Velikoj, kad nas je Dumbledore sve potjerao poželjela sam ga gađati nekom kletvom.“
„Prvo, trebat ćeš mi dati jednu funtu da ti posvetim sat vremena.“, nasmijala sam se.

Flashback

Lilith se samo nasmijala kad sam ju optužila da mi je otrovala brata.
„Misliš da se ne može zaljubiti u mene a?“
„Ne.“
„E pa sad vidiš da si bila u krivu.“ , viknula je na mene zagrlivši Alexa.
„Pusti ga.“, povukla sam brata za ruku i on je odjednom izgubio ravnotežu i pao na pod.

Dumbledore je ustao sa svog mjesta i potjerao gužvu koja se stvorila oko nas. Alex je bio na podu tresući se. Preneraženo sam primijetila da mu iz glave ide krv. Netko je vrisnuo..Dvorana se polako praznila...Ostali smo samo ja, Lilith, Dumbledore i ostali profesori. Lilith je odvela profesorica Sprout a Alexa su odveli u bolnicu.

„Brat ti je često tu.“ , nasmijala se doktorica.
„Što mu je bilo?“
„Ljubavni napitak, to je očito ali prevelika doza moram primijetiti....Pomoću ovoga možeš zaljubiti diva u mrava, toliko je jak.“ nasmijala se

End of flashback

Otišla sam iz Tutor centra tek oko devet, osim što sam trebala Evan ispričati što je bilo imala sam još dva dečka, jedan s treće i jedan s četvrte godine. Prvom sam objašnjavala Povijest magije a drugom Čarolije, bio je to jedan od lakših sati u zadnje vrijeme. Preskakala sam stepenice putem u bolnicu mumljajući melodiju pjesme od Taylor Swift koja mi je bila u glavi zadnjih par dana.

Putem me par ljudi koji su me poznavali kao Alexovu sestru pitali kako je on ali ostali me kao i inače nisu primjećivali iako sam čula da par njih priča o svađi između dvije Alexove cure...Samo sam se nasmijala.

„Emily.“ Viknuo je netko iza mene spustivši mi ruku na rame, polako sam se okrenula.
„Lilith bolje se gubi od mene jer neću odgovarati za svoje postupke.“, polako sam joj rekla.
„Znaš samo ti hoću nešto reći.“, do nje je bila cura koju sam poznavala kao Marionette, Hufflepuffka
„Lilith..ja ću tebi nešto reći.“, viknula sam tako glasno da su svi nekako počeli sporije hodati pokušavajući čuti naš razgovor,“Prvo...Drži se barem dva metra dalje od mene, drugo, gubi se od Alexa, treće, ako mi se ikad više obratiš počet ću vježbati čaroliju Cruciatus i još nešto, ako se približiš Alexu....Vjeruj mi požalit ćeš.“
„Davisice nećeš mi prijetiti.“
„Ne prijetim ti već te upozoravam.Znaš što je najgore...ja sma htjela pričati s njimda te pozove vani jer sam mislila da si mi jedna od najboljih prijateljica...Očito sam ja prenaivna.“
„Emily...“

Okrenula sam se i duboko dišući pokušala otići od nje a da ju ne pogodim kojom kletvom. Hodala sam brzo pokušavajući utrošiti energiju koja mi je trebala da povučeš štapić i izgovorim nešto što ne bi smjela.Zatvorila sam oči i išla prema bolnici. Ušla sam unutra i krenula prema Daltonu i Timu koji su tamo još uvijek igrali šah. Došla sam do njih ali u krevetu nije bio Alex...Krevet je bio prazan.

Bilo je lako biti sam a bilo je teško prihvatiti da si sam...To je bila moja osobna teorija koju sam smislila dok sam gledajući u iritantno začuđujuću predstavu koja se izvodila ispred mene. Ovo se nikad prije nije dogodilo a ni sad nakon što se to događalo zadnjih deset minuta pred očima cijele Velike dvorane, pa još uvijek nisam mogla vjerovati.

Kad sam to vidjela, u prvi mi se trenutak učinilo da mi se pričinjava...da vidim stvari koje ne postoje i samo sam se nasmijala, odvratila pogled i opet ga vratila...Ne ono što se dovijalo idpred mene još uvijek je bilo tu, zatvorila sam oči i otvorila ih i još uvijek, sama sebi sam prešla dlanom preko očiju i nije nestalo....

„Emily...Je li se to tvoj brat žvali s onom Hufflepufkom??“, pitala me iznenađeno Evan, prijateljica s kojom sam došla u Veliku dvoranu.


„Alex koji je tebi vrag???“ , iznenađeno sam viknula na njego deset minuta kasnije dovojivši ga od Lilith, „Lilith??“
„Da jel imaš što protiv sad Davisice, više nismo prijateljice ako nisi primjetila.“
„Da..Više nismo najbolje prjateljice Davisice.“ , ponovio je moje brat zagrlivši ju.

Imala sam samo jednu teoriju o tome što se upravo dogodilo....a to je bilo tako smiješno da nisam mogla vjerovati...pitanje visjelo je u zraku ali nisam mogla vjerovati da bi se to stvarno moglo dogoditi...

„Otrovala si mog brata ljubavnim napitkom?“


Sjedala sam u bolničkoj sobi čitajući neku knjigu koju je ostavila osoba prije mene. Do mene je sjedao Dalton , a pokraj Daltona Tim, još jedan Alexov prijatelj. Oni su igrali mini Čarobnjački šah i svako pet minuta slavili nakon što bi ubili jedan drugoga. Timovi komentari poput , aha dušo samo tako znaš da me želiš , polako su mi prestajali smetati nakon sat vremena i trenutno su mi bili smiješni ali njegova samodopadna faci mi se još uvijek nije sviđala.

„Ne mogu vjerovati da ga je ta cura otrovala...“, rekao je kroz smijeh Dalton gledajući mog brata.
„Pa ona je Hufflepuffka takve su najgore, misliš da su dobre a onda..paf, kao u onom filmu Zločeste časne sestre.“, nasmijao se Tim.
„Ne želim znati.“

Flashback

Lilith je sjedala na stolici do ulaza u Veliku dvoranu držeći u ruci otvorenu vrećicu čokoladnih bombona, gledala je u nju ali nije uzela niti jedan bombon. Pokraj nje je nakon nekog vremena prošao Alex.

„Ej Alex jesi li vidio Emily?“
„Ne.“, odgovorio joj je nastavivši dalje.
„Ako je vidiš reci joj : Da me ne podcjenjuje.“
„Dobro...“, pristao je Alex malo se odmaknuvši od sestrine prijateljice koju je oduvijek smatrao čudnom.
„Inače hoćeš li jedan bombon?“

End of Flashback

Gledala sam Tima i Daltona kako igraju šah kad mi je pogled pao na sat iznad bratovog kreveta. Bilo je šest sati popodne, trebala sam ići u tutor centar ali ostaviti brata da se probudi uz ova dva čudaka..??

„Ej vas dvoje..ja trebam u tutor centar...Mogu li vam vjerovati da ga nećete ubiti vašim urnebesno smiješnim šalama.“, ovo je bio sarkazam.
„Mislim da će preživjeti...Doduše on nikad nije razumio moj humor.“, priznao je Tim
„Kao i nitko normalan.“, rekla sam i nasmijala se.
„Hvala!“ , viknuo je on za mnom kad sam izašla iz sobe i krenula prema centru smijući se.

Sjedala sam na travi s knjigom u ruci razmišljajući kako je život nepošten. Maknula sam kosu s očiju i naslonila se na drvo iza sebe spustivši knjigu u krilo.Prevrtala sam kemijsku u ruci i nesvjesno počela crtuckati po mojim izblijedjelim plavim starkama.

Škola je trajala već skoro tjedan dana a i vrijeme sam većinom provodila s Ellie, Pandorom ili Amy...dobro svako toliko sam se našla s Alexom ali imao je on i svog društva. Bio mi je brat ne bejbi siter. Nikako s njim nisam mogla doći na temu da ga pitam nešto o Lilith, svaki razgovor je započinjao nabrajajući svoje pothvate, koji uključuje par cura koje su se slikale za Playwizard a još nisu ni završile školu. Bilo mi je lakše reći Lilith da neznam nego ne, jer već sam ju dovoljno iztraumatizirala.Ona je bila prekrasna osoba i jedna od ljepših cura u školi ali ipak....

Ustala sam bezvoljno i krenula šetati. Nije bilo nikoga danas vani jer je bilo, kako su mislili svi osim mene, prehladno a osim toga sutra imamo prvi važni ispit, možda sam sve naučila a možda me jednostavno nije bilo briga...

„Emily...Što ti tu radiš u ovo tamno doba?“ , pitao me netko tko se prišuljao iza mene.
„Dalton?Kakvo tamno doba šest sati je popodne?“
„Ipak opasno je da Alexova sestra hoda sama po Zabranjenoj šumi u ovo doba.“
„Daltone nisam u Zabranjenoj šumi i ako te Alex poslao da paziš na mene reci mu da sam još uvijek živa i da me ništa neće napasti na Školskom perivoju.“ , nasmijala sam se.
"Moguće.." , nasmijao se i on.

Dalton je bio jedan od Alexovih najboljih prijatelja i jedan od mojih rijetkih prijatelja.Bio je Gryffindor kao i Alex a njegova cura je bila u Slytherinima jedna od mojih koliko toliko prijateljica Maggs Riddle.

„Što ima novo sa Maggie?“ , pitala sam krećući s njim prema dvorcu.
„Ništa.“
„Žao mi je.“ , rekla sam tiho iako mi uopće nije bilo žao.
„Zašto?“, nasmijao se.
„Nemam pojma...U biti mi je potpuno svejedno.“, nasmijala sam se i ja.
„Sad vidim zašto ti nisi Hufflepuffka.“
„Zašto misliš da bi trebala biti?“

Pitala sam to iako sam znala zašto više nitko ne misli da sam trebala biti Hufflepuffka kao i prije par godina. Tad su svi bratovi prijatelji a i neki moji mislili da tako dobra, kakva sam da sam definitivno trebala završiti u Hufflepufima, tipično nitko od njih nije nikad pomislio da sam Ravenclaw jer sam pametna...Nakon toliko godina ovo je postajalo i smiješno.


Napitci su bili jedan od rijetkih predmeta na kojem sam se mogla opustiti...koliko je to bilo moguće jer je napitke predavao Snape, koji nije podnosio ni mene ni mog brata ali to je bio jedan od onih sati koje smo imali sa Slytherinima.Nisam se slagala sa Slytherinima puno više od ostalih neslytherina ali neki od njih bili su posebno zanimljive osobe i nisu me mrzili kao što su mrzili gotovo pola neslytherinske populacije.

„Emily...Pitaj Alexa zašto me još nije pozvao na drugi spoj.“, na stol mi je doletjela poruka od jedne očajne Slytherinke ali sam ju samo ignorirala.
„Davisice... Što si stavila u napitak poslije korijenja.?“ , i ovakve komentare sam ignorirala, da bila sam Ravenclawka ali nisam bila hodajući udžbenik, prijavite se u tutor centru i pomoći ću vam...za 1 funtu na sat.
„Em,što se događalo ovog ljeta..Nikako da se nađemo na istom satu.“, ova poruka bila je od moja najbolje prijateljice iz Slytherina , Evan.

Napisala sam joj da se nađemo na ručku kod jezera pa ćemo pričati, odgovorila je super. Evan je bila Super osoba i uvijek je imala nešto, pa koliko toliko pametno za reći. Napitak sam završila jedna od prvih iako sam svako toliko palila papiriće koji su mi letjeli na stol, većinom su to bile zamolbe za pomoć, ako bi i odgovorila odgovor bi bio...Javite se u tutor centar i upišite se na listu pod mojim imenom ako želite da vam pomognem,to će vas stajati 1 funta sat a ako baš hoćete možete to pretvoriti u čarobnjački novac . Stvarno nikad ne bi mogla biti Hufflepuffka...Pre sebična sam.

2...Living in the shadow...

Počela je kiša. Alex je glasno opsovao i ušao u prvu trgovinu da nam kupi kišobrane. Ja nisam ušla s njim, kiša mi nije smetala. Sjetila sam se citata jedne od mojih najboljih prijateljica koja je rekla da voli kišu jer onda ne plače sama. S tim sam se trenutno slagala. Pogledala sam nebo koje se iznenada zacrnilo. Stajala sam ispred trgovine a ljudi kao da me nisu doživljavali. Svi su trčali, žurili se kući, žurili se bilo kud. Alex je ipak bio u pravu zašto bi meni netko slao zračne puse.

Sranje, toliko sam tihih suza isplakala razmišljajući o tom nesretnom događaju, da nisam ništa rekla....Netko me gurnuo.Okrenula sam se s štapićem u ruci i stavila ga toj osobi pod vrat.

„Alex glupane mogao si me pozvati a ne lupati.“, rekla sam spremajući štapić i uzimajući kišobran iz njegove ruke.
„Pa i jesam, par puta, što si gluha?“
„Ne....“
„Emily znaš da te užasno puno volim,“, rekao je zagrlivši me,“ ali ...zašto plačeš?“
„Ne plačem.“ , nasmijala sam se vrativši sunčane naočala opet na oči.
„Emily....“
„Ne plačem.“, nasmijala sam se ponovno obrisavši suze s lica rukom, „To je samo kiša.“
„Svejedno, Emily ti si mi jedina sestra i volim te najviše na svijetu i ako nešto radim pogrešno samo mi reci jer....“
„Alex sve je uredu.“

Dalje smo hodali pod istim kišobranom, zagrlio me i znala sam da me voli, pa bio mi je brat stariji brat, znala sam da osjeća odgovornost i sve ali ponekad sam željela da je malo manje zaštitnički nastrojen. Pa ipak ponekad sam željela da je malkice drugačiji, ali kad je se ovako kao sad ponašao prema meni jednostavno nisam mogla.


Sjedala sam sama u kupeu čitajući knjigu koju sam maloprije izlupala na stolu dok sam s Alexom čekala vrijeme da krenemo. Sad mi je sve odjeća bila mokra a ja se nikako nisam mogla sjetiti čarolije kojom bi je osušila a ni Ellie a ni Amy nije padala nikakva korisna čarolija na pamet...točnije one su obadvije spavale.

„Emily što se tebi dogodilo?“ , pitala me Lillian, Hufflepufka s moje godine.
„Ja i Alex smo završili u pljusku.“ , nisam mogla ne primjetiti tup pogled koji mi je Lillian uputila kad sam spomenula Alexa.
„Lillian...Nemoj.“, upozorila sam ju po tko zna koji put otkako je saznala da je Alex moj brat.
„Šta Emily? Sad čitaš i misli?“, nasmijala se.

Nisam čitala misli ali znala sam da je Lilian opsjednuta mojim bratom kao i gotovo cijeli ženski dio Hogwartsa. Pozitivno je bilo to što skoro nitko nije znao da sam mu ja sestra osim mojih prijateljica i njegovih prijatelje tako da me nije puno ljudi gnjavilo da ih pokušam spojiti s njim.Ipak počinjalo mi je smetati što se svaki razgovor s mojom najboljom prijateljicom završi na mom bratu.

„Znaš Lillian ovo postaje iritantno.“


Dok sam sjedila za stolom u Velikoj dvorani pogled mi je non stop letio prema Lillian koja je mogla sam se zakleti plakala.Nisam mogla vjerovati što sam joj rekla...

„Stvarno joj ono nisi morala reći.“, šapnula mi je Pandora za Ravenclawskim stolom

Flashback

„Znaš Lillian ovo postaje stvarno iritantno!“
„Što to?“ , pitala me zbunjeno.
„To što svaki naš razgovor završi na mom bratu! Ti mu se ne sviđaš niti ćeš mu se ikad sviđati...Ti si Hufflepuf, ti si moja prijateljica!“
„Znači tako...ako zbog toga ne želi biti sa mnom onda ti više neću biti prijateljica.“, rekla je i izašla iz kupeo glasno zalupivši klizinim vratima.

End of flashback

Bilo mi je sad krivo što sam rasplakala Lillian....Ipak mogla bi joj napraviti uslugu...Pričat ću s Alexom, vjerojatno neće biti nikakve koristi ali nisam se htjela odreći prijateljice. Odjednom sam se zamislila, pa ja sam ista kao Alex, napravila sam isto što je on meni jutros napravio. Rasplakala sam Vanessu a sad moram napraviti nešto da bi se osjećala bolje, ne zbog nje više zbog sebe...Ista sam kao Alex, nikad ne bi mogla biti Hufflepufka...

Okretala sam stranice ni ne čitajući ih ...Bila sam toliko nervozna da nisam ni bila svjesna da samo okrećem stranice. Odjednom sam stala, izvadila sam slušalice iz ušiju i više nisam čula Taylor Swift kako pjeva o svojoj nesretnoj ljubavi. Posvetila sam pažnju bratu koji je klimao glavom u ritmu glazbe s njegovog cd playera, iako sam bila na skroz drugom kraju stola mogla sam čuti da sluša Slipknot, CD koji sam mu posudila...i koji nikad nisam dobila natrag kako sam upravo primijetila.

Osvrnula sam se malo oko sebe i došlo mi je zlo kad sam vidjela tri cure kako uzbuđeno šapući gledajući u mene i mog brata. Glasno sam spustila , tj. Zalupila knjigom o stol što je Alexa vratilo u stvarnost, spustio je slušalice i zbunjeno me pogledao. Zatim je slijedio moj pogled i našao se pogled o pogled s tri svoje najnovije obožavateljice i nasmiješio im se.Tad mi je bilo dosta svega.

„Alexandar Davis molim te prekini to raditi, idemo vani.“
„Alex Emily, za tebe i za ostatak svijeta sam Alex i zašto da idemo vani, još nije deset.“
„Zato što je ovo užasno iritantno.“,zajaukala sam, „Ako ti još jedna cura pošalje zračnu pusu poludjeti ću.“
„Dobro slažem se.“

Namjestila sam se na stolici tako da imam pogled na cijeli kafić. Nisam baš namjeravala ići vani budući da je izgledalo kao da će pasti kiša i budući da bi trebali čekati vlak do 10:30 a sad je tek devet ali svejedno. Zatvorila sam oči...provela sam cijelu noć ovdje otkako su nas starci ostavili i vratili se ponovno u Dublin. Odjednom me Alex uhvatio za ruku i povukao vani uzevši i moju i njegovu torbu jednom rukom.

„Čemu ovo?“ , nasmijala sam se kad smo bili vani.
„Mogu podnijeti da me cure gledaju i šalju puse i sve ali kad mi jedan tip to napravu, tu povlačim granicu.“
„A nije ti palo na pamet da je ta pusa bila namijenjena meni?“
„Emily, zašto bi to itko ikad napravio?“, pitao je zbunjeno.

Nisam mu odgovorila, nasuprot tome samo sam slegnula ramenima. Krenuvši za njim prikrivajući razočaranost njegovim užasnim ponašanjem.Išla sam polako za njim razvezavši kosu i stavivši velike sunčane naočale na lice da nitko ne primijeti da plačem. U glavi mi se rojilo tisuće pitanja, zašto? Zašto je moj brat najzgodniji dečko u školi i zašto se prema meni ponaša kao da sam dijete...

Bila sam dvije godine mlađa od njega, on je kretao na sedmu godinu u Gryffindoru dok sam ja kretala na petu godinu, Ravenclaw. Oduvijek sam bila Alexova mala sestra i sad kad sam imala skoro 15 godina za sve sam ostala Alexova mala jedanaestogodišnja sestra koja je putem do razredbenog klobuka pala na ravnom.

Flashback

Žena je glasno izgovorila moje ime „Emily Davis“ i cijela dvorana je prepoznala ime najzgodnijeg trećaša u školi, svi su očekivali da ću ja biti nešto posebno, ljepša nego mala Zoe Jordan koju je klobuk prije mene smjestio u Ravenclaw. Kao da su se svi razočarali kad je iz grupe izašla djevojka tamnosmeđe kose, crvenih usnica i crnih očiju, potpuna suprotnost od svog zgodnog brata plave kose i plavih očiju.

„To ti je sestra?“ ,čula sam pitanja toga tipa svud oko sebe. Hodala sam brzo da se što prije riješim ovoga i odjednom sam pala. Dvoranom se čuo smijeh. Ustala sam krenuvši ovaj put polako. Sjela sam na stolicu čvrsto se držeći prstima za rub.

Klobuk mi je govorio a ja ga nisam slušala u glavi sam imala samo jednu misao, ovo će proći, ovo će proći...samo sam čula da je odjednom viknuo Ravenclaw...I bila sam Ravenclawka. Kad su mi dignuli šešir s glave vidjela sam samo Alexov razočarani pogled.

End

"Emily što radiš? Požuri...i zašto imaš te glupe naočale kad sunca nema ni u Africi trenutno??“ .....opet isti pogled.